Miodrag Radisavljević dobio visoko priznanje Orijentiring saveza Srbije: „ZLATNI KOMPAS“ ZA ŽIVOTNO DELO
Orijentiring savez Srbije, na svojoj Skupštini, dodelio je Miodragu Radisavljeviću iz Smederevske Palanke priznanje „Zlatni kompas“, nagradu za životno delo koja se dodeljuje za rad na omasovljenju i popularizaciji orijentiring sporta, kao i za postignute rezultate.
Ova nagrada došla je u prave ruke imajući u vidu šta je sve Radisavljević postigao u ovom sportu.
-Moja deviza u radu sa mladima bila je: zdravlje, škola i sport – kaže Radisavljević. – Toga sam se držao od početka rada sa mladima, pa smo zbog toga i imali mnogo uspeha. Orijentiring je ekstremni sport, to je sport hrabrih. Orijentiring je takmičarski sport. Takmičari se nadmeću po svim vremenskim uslovima – kiša, vetar, sunce…, na veoma teškim terenima sa mnogo prepreka i iznenađenja na stazi. Pored fizičke spremnosti, potrebno je znanje i umešnost, da se u momentu donese prava odluka, koju varijantu takmičar da odabere kako bi pronašao sve kontrolne tačke, najkraćim putem i u najkraćem vremenu.
Pre 15 godina Radisavljević se prihvatio zadatka da počne da radi sa mladima i osnovao je „Školu orijentiringa“. Počeo je sa edukacijom i prezentacijom orijentiring sporta po osnovnim školama. Svake godine u „Školu orijentiringa“ prijavljivalo se više desetina devojčica i dečaka. Opstali su najbolji i najuporniji, koji su registrovani za Orijentiring klub „Jasenica“. Takmičeći se za klub, postizali su izvanredne rezultate, kako u zemlji tako i u inostranstvu, postajali državni prvaci ili državni reprezentativci. OK „Jasenica“ je bila prepoznatljiva po velikom broju takmičara u pionirskim, kadetskim i juniorskim kategorijama. Velike zasluge za njihov uspeh imao je njihov trener Radisavljević.
Takmičari „Jasenice“ u mlađim kategorijama kao reprezentativci Jugoslavije, Srbije i Crne Gore i Srbije učestvovali su na prvenstvima Evrope i sveta. Postizali su zavidne rezultate u veoma jakoj konkurenciji imajući u vidu da su se takmičili sa orijentircima koji su imali neuporedivo bolje uslove.
Mnogo više uspeha imali su na prvenstvima Balkana, Mediterana i Jugoistočne Evrope, gde su za reprezentaciju Srbije osvojili više od 30 medalja, a samo Maja Karić, Maja Ćosić, Filip Stevanović i Sava Lazić više od 20 medalja.
Svi reprezentativci iz Palanke zaslužuju da im se pomenu imena, jer su na najbolji način reprezentovali klub i svoj grad, a to su Maja Karić, Maja Zlatković, Sandra Jelić, Tadija Trifunović, Vlada Marković, Luka Marković, Maja Ćosić, Luka Terzić, Senka Gromović, Katarina Vulićević, Jelena Prokić, Marko Rakić, Filip Stevanović i Sava Lazić.
U seniorsko-elitnoj kategoriji nastupaju Maja Ćosić i Sava Lazić, koji su osvajači medalja na Mediteranskom i prvenstvu Jugoistočne Evrope.
Do sada Palanka nije imala ni u jednom sportu toliko državnih prvaka, državnih reprezentativaca i osvajača medalja na prvenstvima u inostranstvu.
Zasluženo priznanje nije mimoišlo ni njihovog trenera Miodraga Radisavljevića, koji i sam, iako je ubedljivo najstariji aktivni takmičar (76 godina), postiže odlične rezultate u takmičenjima veterana u zemlji i inostranstvu.
Radisavljević je 11 puta bio prvak države, dva puta drugi i dva puta treći u kombinaciji (sprint, srednja i duga distanca), na pojedinačnim prvenstvima države u sprintu, srednjim i dugim distancama, u štafetama i noćnom orijentiringu bio je prvak države 14 puta, pet puta drugi i osam puta treći. U svojoj kolekciji ima ukupno 237 medalja, 135 zlatnih, 57 srebrnih i 45 bronzanih. Jedna od najznačajnijih je srebrna medalja na prvenstvu Jugoistočne Evrope 2014. godine. Učestvovao je na međunarodnim takmičenjima u Sloveniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji, Austriji, Mađarskoj, Rumuniji, Bugarskoj, Slovačkoj, Češkoj i Turskoj.
-Mogu da kažem, da mi je period bavljenjem orijentiringom, najlepši deo života, naročito rad sa mladima – naglasio je Radisavljević. – Volim decu, pratim ih od prvih koraka, prvih pobeda i poraza, osvojenih medalja, ulivam im veru u uspeh, kako u sportu, tako i u školi i životu. Gledam kako rastu, kako se razvijaju. Često mi se poveravaju, jer u meni ne gledaju samo trenera, već i drugara, koji čuva njihove tajne. Čitav moj rad sa decom bio je na amaterskoj bazi. Moj najveći uspeh, pored izvanrednih rezultata koje su postigli, jeste odvajanja dece od ulice, kafića, alkohola, pušenja, droge… Stvorio sam im radne navike, ulio im pobednički mentalitet, da cene protivnika ali da se nikoga ne boje, da uvek idu do pobede. A, najsrećniji sam, kada mi kažu „Mikele, položio sam razred sa odličnim uspehom“, ili „Položila sam ispit ili završila sam fakultet“, ili jednostavno, kada me sretnu u gradu pozdravimo se, popričamo…