„Intervju za portal perun.hr Mikija Radojevića („Six pack“): „ONO ŠTO POVEZUJE ’SIX PACK’ I LJUBAVNU TEMATIKU SU STVARNI DOGAĐAJI…“  

„Six pack“ je na sceni već 20 godina. Od članova bendova različitih glazbenih usmjerenja koji su tada činili okosnicu rok scene Smederevske Palanke, u listopadu 1994. osnovan je sastav koji će nekoliko godina kasnije postati, po mišljenju većine kritičara, kolega i publike najutjecajniji i zasigurno jedan od najboljih pank-rok bandova na području bivše Jugoslavije. Prepoznatljiv po izuzetno energičnom, a opet melodičnom načinu izražavanja, priznat zbog inteligentnih tekstova i poznat po savršenoj atmosferi na svojim nastupima, „Six pack“ je jedan od prvih andergraund bendova koji je probio granice Srbije i svirao gotovo svugdje gdje se svirati može. Neposredno prije slavljeničkoga nastupa u „Tvornici kulture“ 24.01.2015., razgovarali smo s frontmenom benda, Mikijem Radojevićem.

Pozdrav i dobro došli na naše stranice! Bend „Six pack“ slavi 20 godina karijere. Za početak ovog razgovora, reci nam nešto o samim počecima benda. Kako i zašto si uopće odlučio osnovati bend?

Bend „Six pack“ je osnovao moj prijatelji i gitarist benda – Branko, a ja sam u bend došao posljednji. Pričalo se po gradu te davne 1994., da su članovi bendova koji su nešto prije toga svirali i bili jako dobri u tome što rade, osnovali jedan, ali vrijedan bend – „Six pack“. Bilo mi je u neku ruku krivo što nisam u toj priči, ali onda je uslijedio poziv. Pozvali su me da ih poslušam, a onda i pozvali u bend. Mojoj sreći nije bilo kraja. Počeo sam pisati i komponirati pjesme u želji da opravdam njihovo povjerenje, a čini mi se da sam ga u toku ovih 20 godina i opravdao.

Gdje i kada je „Six pack“ održao svoj prvi nastup i pod kojim okolnostima?

Nemoj me držati za riječ, ali mislim da smo prvi koncert održali u svom rodnom gradu. Probat ću pronaći i poslati ti taj plakat. Bio je crtan rukom, a karta je koštala dva dinara.

Nije bilo potrebno puno vremana da „Six pack“ izađe iz andergraund scene, ako je uopće ikada i pripadao toj istoj sceni?

Ne znam da li onako novinarski me pokušavaš zajebavati, ali ja „Six pack“ ne vidim kao mainstream. Moj novčanik to najbolje zna, vjeruj mi. A kao bend smo se jako brzo dokazali. Vježbali smo svakog dana po tri sata, čak su nas i privodili u policiju zbog buke, ali nismo se predavali i već na prvim nastupima smo objasnili da se ne zezamo, već planiramo trajati.

Zasigurno se nije bilo lako održati na sceni dva desetljeća. Pojavilo se mnogo bendova, dosta njih je u međuvremenu odustalo. Što je ono što vas je guralo naprijed?

Veliko prijateljstvo među članovima benda, veliko razumijevanje, podrška naših roditelja i nevjerojatna želja da svoju muziku i razmišljanje podijelimo sa što više ljudi svirajući im svoje pjesme.

Tada je u pitanju bio možda čak i mladenački zanos. Ali kada zanos prođe, kada pogledate unazad, koji je glavni uzrok vaše uspješne karijere?

Samokritičnost.

Slažeš li se s ocjenama kritičara i publike koji govore da je „Six pack“ postao najutjecajniji i zasigurno jedan od najboljih pank-rok bendova koji je proizašao s prostora bivše Jugoslavije?

To zvuči malo pompezno, ali ako je bar pola toga točno onda mogu mirno na onaj svijet.

Također, ja bih uz sve to dodao i još jedan epitet, a to je najromantičniji pank-rok bend! Veliki dio vaših pjesama ljubavnog je karaktera. Također, poznati ste i po vrlo visokoj socijalnoj osviještenosti.

Ono što povezuje „Six pack“ i ljubavnu tematiku su stvarni događaji, ljubavne komplikacije i dogodovštine koje su hrabro stavljene na papir i ispričane kroz pjesme. Također, koristimo svoj položaj na sceni da mlađima otvorimo oči i uputimo ih u nepravde koje se oko nas događaju.

Možeš li za sebe reći da si društveni kritičar ili više naginješ tezi da si društveni kroničar generacije rođene sedamdesetih godina?

Jako lijepo i šmekersko pitanje. Nisam niti jedno niti drugo. Kritičari često nemaju pojma o životu, ali uspijevaju kritizirati, a moje kronike svakako nisu vezane samo za moju generaciju. Zašto? Pa zato što se ovdje već desetljećima isto živi. Dakle, zahvaljujući tome što držim mikrofon u ruci, ja mu dođem nešto kao glasnogovornik svih nas koji su ukačili poslednjih 20 godina na ovim prostorima. Na drugima je da procijene koliko to dobro i iskreno radim, ali svakako koristim svaku priliku da dam svoj, makar – mikro doprinos promjenama na bolje.

Ako uspoređuješ današnju scenu i onu od prije 20 godina, kome je bilo lakše probiti se izvan lokalnih okvira?

Onima prije 20 godina. Na srpskoj sceni ima puno starih autora i grupa koje su nezasluženo velike zvijezde, a zvijezde su samo iz razloga što su onda imali ogroman medijski prostor, čist put, da ne kažem livadu, kao i manjak nekulture i kiča koji sada prevladava.

Osim „Six pack“ benda, također si alfa i omega benda „Čovek Bez Sluha“. Također, nedavno si objavio i knjigu pjesma?

Eh sad, alfa i omega. To su moji prijatelji, moja braća, isto kao što je to i slučaj sa „Six pack“. Jako vrijedni ljudi koji umiru za svoj bend, a ja sam njihov frontmen igrom slučaja. Točno je da pišem i većinom komponiram za bend, ali toga benda ne bi bilo da u njemu svaki pojedinac ne daje svoj maksimum.  Hahaha, interesantno… vidiš i u taj bend sam upao slučajno i naravno – posljednji. Da, prije par mjeseci sam izbacio i zbirku pjesama. Oba benda slave svojih 20 godina postojanja i mislim da je tajming, iako nenamjerno, savršen.

Da li je u pitanju zbirka pjesama koje si uglazbio sa svoja dva benda ili su u pitanju do sada neobjavljene pjesme.

Sve pjesme su već doživjele svoje audio izdanje jer ideja je i bila da napravim jedan best of. Znam da to možda nije najpametniji potez, ali knjiga je ispala sjajno i dosadašnja ogromna potražnja govori sama za sebe.

Možeš li za sebe reći da si romantičar?

O da. Nepopravljiv i neizlječiv.

Jedan od koncerata povodom 20. godišnjice osnutka benda biti će i nastup u zagrebačkoj „Tvornici kulture“ 24.01.2015. Relativno često nastupate po Hrvatskoj, od Zagreba i Splita, pa dalje. Kakva iskustva imate s koncerata održanih u Hrvatskoj?

Prelijepa i samo prelijepa! Obožavamo hrvatsku publiku i jako volimo prijatelje koje smo u međuvremenu stekli svirajući po Hrvatskoj. Izuzetno cijenim vašu ekipu jer su identično ludi (pozitivno ludi) kao Srbi i zato što je sve uvijek na svome mjestu, od dočeka pa do kraja. Masa u publici je uvijek raspjevana i postoji razvijena kultura odlaska na koncerte. 20 dana prije koncerta na fejsbuku vidiš kako je netko uredno kupio kartu u pretprodaji i veseli se dobroj fešti. Jedino što bih volio spomenuti, onako pedagoški, je to da pijete više nego „mi“. A to, bogami, nije lako postići.

Postoji li neki bend iz Hrvatske kojega izuzetno cijeniš i iz kojega razloga?

Cijenim puno bendova. Neka mlađi ne zamjere, ali spomenut ću „Gužvu“, „Grupu“, „Debelog“…. Čak i da se sutra dogodi da su pijani na bini i da ne zvuče nikako, oni će uvijek biti moji prijatelji, ljudi i glazbenici vrijedni divljenja. Iskoristit ću ovu priliku i da nahvalim jedan bend čije članove poznajem na „bok – bok“, ali su me oborili s nogu svojim posljednjim albumom, a to su „PASI“. Majko moja, kakav album, kakva iskrenost, kakva pankčina! Svaka čast, ljudi, objasnili ste neke stvari…

Planovi za bližu budućnost? Kada možemo očekivati novi album ili DVD možda?

Sviramo, sviramo, sviramo.. „govorimo tiho i nosimo psa sa sobom“. Neka planovi za sada budu iznenađenje za publiku.

Gdje vidiš „Six pack“ za 20 godina od danas?

Vidim nas kao obiteljske ljude koji će se baviti muzikom kroz neki njen drugi oblik i vid. Gazde klubova, vlasnici studija, producenti… Možda mi i izađemo iz muzike, ali ona iz nas neće nikada.

Hvala ti za razgovor, vidimo se na nekom od nastupa! U ime redakcije „perun.hr“ portala i moje osobno ime, tebi i bendu želim sve najbolje na poslovnom i privatnom putu!

(preuzeto sa: perun.hr)