Jubilej Osnovne škole u Stojačku: PRODAO NjIVU DA SELU DOVRŠI ŠKOLU
-Iako su u proteklih 90 godina podignute dve školske zgrade, đaci u ovom mestu su danas „podstanari“ Mesne zajednice
Osnovna škola u Stojačku ove godine treba da obeleži jubilej – 90 godina. Toliko je zapravo proteklo vremena od kad je u ovom selu podignuta prva školska zgrada. U međuvremenu je sagrađena još jedna, ali zbog oronulosti ne služi nameni. Stojačanski osnovci su danas „podstanari“ Mesne zajednice.
Istorijatom školstva u ovom mestu bavio se Miodrag Mića Jevđenijević, nekadašnji direktor Radne zajednice Koordinacija i šef Poslovno-tehničkog biroa u „Goši“. Za života je uspeo da objavi monografiju, odnosno hroniku rodnog sela. U njegovoj zaostavštini nađeno je prilično nepublikovanog materijala, pa je njegov sin Vojislav, koristeći tu građu, sačinio prigodnu čitanku „Tragom pismenosti“ s namerom da starije podseti na prohujalo vreme, a mladima stavi do znanja kako je nekada bilo, a kako je sada.
No, vratimo se početku. Nekadašnji predsednik opštine Baničina Ljuba Savić, da bi osnovce tadašnjeg zaseoka Stojačak poštedeo pešačenja, predložio je 1924. Godine da se u Stojačku podigne škola. Njegova inicijativa, prema saznanjima pomenutog Miodraga Miće Jevđenijevića, je prihvaćena sa oduševljenjem. Za školu je, u sredini naselja, nađen dobro osunčan ocedit plac. Ubrzo je sačinjen i plan koji je predviđao da škola ima dve učinioce, stan za učitelje i prateće objekte u dvorištu. Meštani su sami napravili školski nameštaj i sve što je od inventara bilo potrebno prosvetnim radnicima.
Stojačani su davali i novčani prilog, koliko je ko mogao. Inicijator Ljuba Savić je dao najviše. On je prodao njivu da bi selu dovršio školu. I sve je bilo gotovo u rekordnom roku. Škola je prve đake primila školske 1925/26 godine. Da bi imali dovoljan broj đaka, jer je to bio uslov za otvaranje škole, dovitljivi Stojačani su „pozajmili“ decu sa Karaule. Dozvola za rad stigla je direktno od Saveta za prosvetu Dunavske banovine čije je sedište bilo u Novom Sadu.
Tako je prve školske godine u Stojačku, u prvi razred upisano 33, u drugi jedan, u treći četiri i u četvrti sedam đaka. Nastavu je izvodila učiteljica Ružica Paunović. Na kraju školske 1925/26 godine, preciznije 6. aprila,u Stojačku se obreo školski nadzornik Vojislav Kačavenda. Njega je zanimao uspeh učenika i koliko je stručno na njih prenosila znanje pomenuta učiteljica. U letopis škole je upisao:
„Nastava je izvršena po nastavnom programu. Na sve nastavne predmete i veštine, obraćena je posebna pažnja. Vaspitna strana učenika je dovoljno zastupljena. Rad je bio pravilan. Nastavnica je tačna, savesna i marljiva u vršenju svoje dužnosti. Rad gospođice Paunović se ocenjuje ocenom ODLIČAN.“
Hroničar Stojačka Miodrag Mića Jevđenijević je zabeležio da se svake nedelje u školskom dvorištu održavala igranka i da je selo imalo zadrugu, odnosno prodavnicu mešovite robe. Zapisao je, takođe, da je Stojačak najviše đaka imao školske 1935/36 godine – ukupno 108. (Primera radi, istureno odeljenje OŠ „Heroj Ivan Muker“ u ovom selu školske 2012/13 brojalo je svega pet đaka!)
Prva školska zgrada u Stojačku bila je u funkciju sve do 1967. godine kad je porušena. U selu je podignuta nova škola, ali su u međuvremenu njeni zidovi počeli da pucaju, tišleraj da se krivi, a krov propušta vodu. Stiče se utisak da je sve rađeno po onoj narodnoj: Drži bure vodu… Broj đaka u njoj je pao na 11, pa je odlučeno da se škola 2007. Zatvori, a đaci da putuju u Palanku. Četiri godine kasnije, kad je školska zgrada toliko bila oronula da se popravka nije isplatila, đački roditelji su tražili da se nastava ponovo izvodi u Stojačku, ali u drugom prostoru. Tako su stojačanski školarci postali „podstanari“ Doma Mesne zajednice, gde i sada uče.
D. Janojlić