Bogato pravničko iskustvo našeg sugrađanina Zorana Stojkovca: STALNI USPON U KARIJERI
-Rođen je u Smederevskoj Palanci, gde je završio Osnovnu školu i Gimnaziju, studije prava okončao je na državnom fakultetu u Beogradu, bio je sudija i javni pravobranilac, danas je advokat sa respektnom praksom
Tačno u dogovoreno vreme došao je u našu Redakciju da kaže koju reč o sebi i bogatoj pravničkoj karijeri. Bio je sudija Opštinskog suda, Javni pravobranilac, profesor u Pravno-birotehničkoj školi… I hroničar jednog vremena, rekli bismo s razlogom. Veoma precizno i dosledno, baš kao što se bori za istinu, govori o ljudima i događajima. Priseća se dana kad se drugačije radilo i društveno sazrevalo. Dabome, i o rezultata kojima se ponosi.
Sagovornik nam je advokat Zoran Stojkovac.
-Moji roditelji su iz Topličkog kraja – započinje svoju životnu ispovest. – Posle rata, 1945. godine, moj otac je po službenoj dužnosti razmešten kao policajac u Policijsku stanicu u Zemunu. Tu se 1948. godine rodila moja sestra Svetlana. Tri godine kasnije, 1951., otac je premešten sa službom u Smederevsku Palanku, gde je u policiji radio sve do penzionisanja 1976. U tom gradu sam rođen 1953. godine, gde i sada živim.
Vraćajući se sećanjem u svoje detinjstvo, priča:
-Kao dete odrastao sam u kući i dvorištu ugledne palanačke porodice Jakšić u Šulejićevoj, sada Ulici Sv. Save. Tu, u neposrednoj blizini gimnazijskog dvorišta, tada su živeli moji roditelji. Godine 1965. otac je sagradio porodičnu kuću u tadašnjoj Ulici Vuje Popovića, čiji je naziv u međuvremenu promenjen i sada nosi ime Svete Kamenoresca, nezaboravnog doajena palanačkog glumišta.
Posle ovoga izdvaja još neke podatke iz svoje biografije. Osnovnu školu („Heroj Radmila Šišković“) i Gimnaziju („Sveta Đorđević“) završio je u Smederevskoj Palanci. Maturirao je 1972. godine i upisao Pravni fakultet u Beogradu. Odmah nakon diplomiranja, preciznije 1. avgusta 1978., zaposlio se u pravosuđu. Godinu dana je obavljao poslove sudijskog pripravnika, a kad je položio pravosudni ispit, odmah je izabran za sudiju Opštinskog suda. Kao sudija radio je u parničnoj materiji.
-Za opštinskog Javnog pravobranioca izabran sam 1983. godine – iznosi naš sagovornik.- Na tom radnom mestu ostao sam sve do 1991. kada sam registrovao Advokatsku kancelariju. U vreme kad sam bio sudija i javni pravobranilac, pet godina sam radio kao vanredni profesor u Pravno-birotehničkoj školi, držeći nastavu u popodnevnim satima. Veoma sam zadovoljan poslom kojim sam se bavio i u kome sam i danas. Pravni poslovi i pravna nauka uopšte su vrlo zanimljivo zanimanje, koje zna da bude i teško, ali i privlačno. U praksi se često susrećem sa raznim životnim iskustvima i problemima.
U nastavku Stojkovac se priseća vremena u kome je obavljao funkciju javnog pravobranica. Sa zadovoljstvom ističe kako je privreda Smederevske Palanke tada bila u ekspanziji. I sve to ilustruje primerima:
-Tada je podignuto mnogo kvalitetnih stambenih zgrada. Sagrađene su dve robne kuće: „Beograd“ i „Uzor“. Niklo je više privrednih i infrastrukturnih objekata. Napravljena je autobuska stanica, započeta industrijska zona, rađen je priključak Smederevske Palanke na auto-put Beograd – Niš. Opština je bila nosilac investicionog projekta „požarevačka petlja“. Raščišćavani su imovinsko-pravni odnosi oko njene izgradnje. Tada je, od stane Opštine Smederevska Palanka, eksproprisano 26 hektara zemljišta, što je plaćala lokalna samouprava, dok je Republički SIZ za puteve finansirao kompletne radove na petlji.
Stojkovac potom objašnjava:
-Da naša Opština nije rešila imovinsko-pravne odnose, pitanje je da li bismo danas imali priključak na auto-put kod „požarevačke petlje“. Isto je bilo i prilikom priprema za izgradnju autobuske stanice u našem gradu. Sve imovinsko-pravne odnose rešila je Opština, dok je izgradnju prostrane i lepe autobuske stanice finansiralo Saobraćajno preduzeće „Lasta“. Sve je to bilo potrebno i korisno. U „Goši“ je bilo zaposleno 8.000 radnika, a razvoj fabrike u neponovljivoj ekspanziji. Usput su rešavana stambena pitanja velikog broja radnika putem dodeljivanja stanova, placeva i kredita za individualnu stambenu izgradnju.
U nastavku priča:
-Iako sam najkraće radio u Sudu, to je bio period u kome sam sticao vrlo kvalitetno pravničko znanje i iskustvo, što mi je ostalo u lepom sećanju. Naš Sud je delovao kao Opštinski u sastavu Okružnog suda u Smederevu, kome su pripadali i opštinski sudovi Velike Plane i samog Smedereva. Naš Opštinski sud je dugi niz godina, na nivou Okružnog suda u Smederevu, bio najbolji po kvalitetu i broju rešenih predmeta, kao i po najmanjem broju ukinutih presuda. Dugo godina je naš Sud imao u radu 13 sudija i predsednika koji je, takođe, postupao u određenim predmetima.
Stojkovac se dotiče i bogate istorije palanačkog sudstva. O tome kaže:
-Još 1927. godine, Ukazom kralja Aleksandra Karađorđevića, izdatom 13. maja, za predsednika Prvostepenog suda u Smederevskoj Palanci postavljen je sudija Nikola Krstić, ranije sa sudskom praksom u Beogradu, tako da je 1. juna te godine počeo rad Prvostepeni sud, kao prvi Prvostepeni sud na ovom području. Te 1927. godine, pored pomenutog predsednika suda, sudije u Smederevskoj Palanci bili su Božidar Petrović, Jovan Smiljanić, Dušan Jovičić i Milan Radosavljević. Ovaj sud je u nekim periodima radio i kao sreski. Inače, kvalitetno je funkcionisao sve do 1. januara 2010. godine, kada je reorganizacijom pravosuđa, koja ni malo nije za pohvalu, izgubio status Opštinskog, odnosno Osnovnog suda i postao sudska jedinica Osnovnog suda u Smederevu.
Tome dodaje i ovo svoje zapažanje:
-Još katastrofalnijom reformom, reforme pravosuđa, kada je po mom mišljenju pravosuđe najblaže rečeno unakaženo, devet izuzetno kvalitetnih sudija iz Smederevske Palanke premešteno je sa stalnim radnim odnosom u Osnovni sud u Smederevu. Tada je Sud u Smederevskoj Palanci ponovo izgubio status Osnovnog suda i postao sudska jedinica Osnovnog suda u Velikoj Plani. Sada sudijski posao u Smederevskoj Palanci obavlja samo troje stalnih sudija, koje dva dana u nedelji putuju da sude u Velikoj Plani, dok iz Velike Plane u Smederevsku Palanku dolazi pet sudija da obave sudijsku funkciju. Osnovno javno tužilaštvo je premešteno u Veliku Planu. I Krivično odeljenje palanačkog Suda je takođe u Velikoj Plani, tako da je Smederevska Palanka ostala bez Krivičnog suda i Tužilaštva, iako je 90 godina u kontinuitetu u Smederevskoj Palanci funkcionisao Sud sa najmanje 13 do 14 sudija. Ovakav status Opštinskog suda, slobodno mogu reći, Smederevska Palanka i njeni građani nisu zaslužili.
Nastavljajući ovu temu, advokat Stojkovac kaže i ovo:
-Opština Smederevska Palanka ima četiri gradske i 17 seoskih mesnih zajednica sa preko 50.000 stanovnika, a to što nema Osnovni sud je pravni nonsens. Slobodan sam reći da je to bruka i za rukovodstvo Smederevske Palanke i za kvazi reformatore pravosuđa. Smatram da bi, kako pravnička struka, tako i svi građani ove sredine, trebalo da pokrenu inicijativu za izmenu Zakona o mreži sudova. To je način da se povrati status i sedište Osnovnog suda u Smederevskoj Palanci zalaže se advokat Zoran Stojkovac.
D. Janojlić
Zoran Stojkovac se 1982. godine oženio Milicom Radovanović. U braku imaju dvoje dece: ćerku Jovanu rođenu 1983. i sina Jovana rođenog 1987. Jovana je zaposlena u „Beolabu“ u Beogradu, dok je Jovan apsolvent Pravnog fakulteta.
Supruga Milica radi u Policijskoj stanici u Smederevskoj Palanci kao referent matičnih brojeva i ličnih isprava.
ISKUSTVO
Zoran Stojkovac je za vreme služenja vojnog roka završio kurs za vojnog pravnika u komandi RV i PVO u Zemunu. Deset meseci je radio kao vojnik u komandi Aerodroma Batajnica i to na svim pravnim poslovima.
Inače, radeći kao advokat, trudio se i voleo da stečeno znanje i iskustvo podeli s mlađim kolegama. Više pripravnika iz njegove advokatske kancelarije je položilo pravosudni ispit.
ponosni smo ,što je Zoran Stojkovac naš omiljeni i veliki prijatelj ! Porodica Dubravčević iz Đuraševića-Tivat .