Category: U MEĐUVREMENU… (Autor; Zoran Todor)

0

NESPOKOJ I NEMIR

U glavnoj ulici glavnog grada, zastao sam i čučnuo. Ne crvenim od stida što nevešto mašem rukama pokušavajući da poletim, okružen prolaznicima koji mi dobacuju, baš u trenutku kada me prihvataju vazdušne struje višednevne...

0

Lična priča

Mojom sobom prolaze tramvaji i u jatima proleću ptice. Zaključan u nužniku, grickam obraz i pogledom pratim napuderisanu babu. Za njom kroz kuhinjski zid zamiče dečak i nestaje trkom.Svakog jutra isto.Pa ipak nešto nedostaje.

0

Zidovi Kolarca

I ovu noć, pred svitanje, upija zastrašujuća belina papira, dok vrhom oštrog grafita prihvatam oprečna osećanja i razmeštam ih po listu istrgnutom iz sveske. Zgužvanim linijama dlana, kao vrhovima prstiju, stežem olovku, skraćujući tek...

0

STAROST

Naišle su godine kada život počinje da me mrzi i osećam kako starim, na krevetu u praznom stanu.Koga je briga što lažem kako napeto osluškujem pljusak kiše, dok ponavljajući tiho, „pustite me da spavam“,...

0

11.01.2017.

Jedanaestog januara, dve hiljade sedamnaeste godine – noću, suočen sa magičnom predstavom svemira i redom sistema koji se kontinuirano širi, dovukao sam se do frižidera, napipao flašu „Rubinovog vinjaka“ i napravio nered u glavi.

0

MIRIŠLJAVE SENKE

Ispod mog naslikanog kreveta, koji mi je najsigurnije utočište, često dugim uzdahom uskovitlam naše narandžasto crvene senke nastale plamenom mirišljave sveće. I dok lebde namirisane, bockam ih prstom da umirim noć, kroz koju se osmehujem tvojim...