NAJČITANIJE NA SAJTU, FEJSBUKU I TVITERU „PALANAČKIH“ U 2014. GODINI (4. MESTO) – Intervju sa prof. dr Boškom Vojnovićem predsednikom Nadzornog odbora Bolnice: RASIPAJU, A GOVORE O ŠTEDNJI
-Istaknuti ekonomista govori o razlozima zbog kojih je Nadzorni odbor OB „Stefan Visoki“ zatražio smenu v.d. direktora dr Gorana Bogdanovića
Boško Vojnović, predsednik Nadzornog odbora Opšte bolnice „Stefan Visoki“, ugledni je ekonomista, profesor univerziteta i autor velikog broja naučnih i stručnih radova. Posle završenih studija, najpre je radio u srednjoj školi, a zatim, po sticanju viših akademskih titula, prvo magistra a onda i doktora nauka (2005. godine) – radi u visokom školstvu. Sada je vanredni profesor Visoke poljoprivredne škole u Šapcu, autor osamnaest knjiga, udžbenika i monografija, iz oblasti ekonomije, turizma i menadžmenta, i preko stotinu naučnih i stručnih radova. Odbornik je u Skupštini opštine Smederevska Palanka.
Upravni odbor OB „Stefan Visoki“, zatražio je od nadležnog ministarstva, pre više od mesec dana, razrešenje vršioca dužnosti direktora, dr Gorana Bogdanovića. U javnosti se čulo i mišljenje Upravnog odbora, a u više navrata u raznim medijima i odgovor dr Gorana Bogdanovića. U razgovoru sa prof. dr Boškom Vojnovićem, želeli smo da saznamo iz kog je razloga Nadzorni odbor palanačke Bolnice predložio Upravom odboru da donese odluku o razrešenju Bogdanovića, i pošalje je Ministarstvu na verifikaciju.
Palanačke: Na konferenciji za štampu, Bogdanović je osporio ingerencije Nadzornog odbora, na osnovu kojih se ovaj odbor, kojim vi predsedavate, odlučio da od Upravnog odbora Bolnice zatraži da razmatra smenu vršioca dužnosti direktora. Da li ste zaista prekršili zakonske okvire?
Prof. dr Vojnović: Nadzorni odbor OB „Stefan Visoki“, kojim ja predsedavam, svoj posao obavlja profesionalno. Ja ne stavljam ništa ispred zakona. Ja i članovi odbora poštujemo Zakon o zdravstvenoj zaštiti, koji reguliše kako treba da radi Nadzorni odbor, kako treba da vrši nadzor nad ustanovom, kao i šta direktor i Upravni odbor Bolnice treba da rade i koja su njihova ovlašćenja. I direktor i Upravni odbor treba da nadzornom odboru polažu račune, a mi imamo obavezu da reagujemo kada procenimo da oni ne rade dobro, ukoliko ne rade u skladu sa zakonom, ili suprotno interesima korisnika zdravstvenih usluga. Dakle, radeći po zakonu, mi smo doneli odluke, napisali ih, potpisali i poslali ih na ruke ministru, pomoćniku ministra, državnom sekretaru. Šta više, da bismo bili sigurni u to što radimo, tražili smo da Ministarstvo pošalje komisiju za eksterni nadzor.
Palanačke: Da li je stigao odgovor iz ministarstva?
Prof. dr Vojnović: Oni nisu dužni da nas informišu. U svakom slučaju, mi smo obavili ono što nam zakon nalaže. Jer, ako sutradan iskrsne neki problem u Bolnici, nešto ozbiljno, Ministarstvo koje nas je postavilo s pravom može da pita: postavili smo nadzorni odbor, šta je on radio? Dakle, sve je urađeno po zakonu. Imamo mi i dva pravnika u Nadzornom odboru, i trudimo se da sve uradimo u skladu sa zakonom.
Palanačke: Ipak, jedan član Upravnog odbora, direktor Bogdanović i njegov savetnik, Babić, na konferenciji za medije tvrdili su kako ste vi prekršili ingerencije.
Prof. dr Vojnović: Nisam gledao tu konferenciju za štampu u celini. Predugo je to trajalo. Na osnovu onoga što sam čuo – oni su sve svoje stavove zasnivali na Statutu Bolnice. Mi, članovi Nadzornog odbora, svoj rad zasnivamo na Zakonu. Nije teško proceniti šta je starije. U Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, ako se ne varam to je član 138, stav 1, stoji da nadzorni odbor vrši nadzor nad radom i poslovanjem zdravstvene ustanove. Time je sve rečeno. I još je nešto interesantno: na toj konferenciji za štampu, koliko mi je poznato, ni direktor, ni druga dvojica, nisu pomenuli ni jednu tačku iz našeg dopisa ministru. Dakle, nisu govorili o razlozima kojima smo mi obrazložili zahtev za razrešenje vršioca dužnosti direktora Bolnice. Oni su pričali o uštedama. Ja podržavam uštede, ako one imaju smisla. Ali u Bolnici su se dešavale neke protivzakonske stvari, recimo kršenje Zakona o javnim nabavkama.
Palanačke: Pomenuli smo uštede. Da li vi kao ekonomista smatrate da, kada je reč o zdravstvu, treba insistirati isključivo na uštedama, čak i ako to podrazumeva uskraćivanja nekih prava pacijenata?
Prof. dr Vojnović: Kada se štedi, neko mora da gubi. U ovom slučaju, gube pacijenti. Ukoliko im onemogućite određene usluge koje su im zakonom zagarantovane, kao obavezne, koje bolnica mora da pruži – i za koje dobija nadoknadu od Fonda, onda je to veliki problem. Ljudi su ostali uskraćeni za neke zdravstvene usluge. Sa druge strane, naredne godine nećete moći da te usluge od kojih ste odustali uvrstite u finansijski plan, i od Fonda tražite ta sredstva. Isto tako, ako se štedi, pa se koriste smeštajni kapaciteti, to može da bude razlog da sutra dođe do eventualnog zatvaranja pojedinih odeljenja. A to sigurno nije cilj ni naše opštine, ni susedne Velike Plane. Dakle, Ministarstvo daje novac, i mi treba da se borimo da što više zdravstvenih usluga pružamo, kako bismo podigli kvalitet zdravstva. Tako je ova ušteda – medveđa usluga. Sledeći put ćemo da dobijemo manje para, a to znači da ćemo opet manje usluga moći da pružimo. Time se žiteljima naše dve opštine na duže staze onemogućuje da budu zdravstveno zbrinuti.
Palanačke: U javnom mnenju prisutna je bojazan da možemo da ostanemo bez Bolnice?
Prof. dr Vojnović: Da, to se priča. Nama su, na primer, udruženja penzionera Velike Plane i Smederevske Palanke poslala dopis da imaju informacije da se nešto dešava na tom polju, i da oni nisu saglasni da do toga dođe. Mi smo im odgovorili da mi ne raspolažemo saznanjima, da se radi na zatvaranju Bolnice. Obećali smo da ćemo se svim sredstvima suprotstaviti takvim nastojanjima ukoliko ih bude. Mislim da bi bila velika greška da se to desi. Dok smo na ovim pozicijama, borićemo se protiv toga, a mislim da to treba da čine i građani. Bolnica postoji već pedesetak godina, a mi kao građani treba da se borimo da ona opstane, i da se u njoj pružaju još kvalitetnije usluge, da se nabavljaju nova dijagnostička sredstva. A čuo sam da je v.d. direktora nov aparat, bronhoskop predao Kliničkom centru u Beogradu, i to bez odluke Upravnog odbora i bez znanja i odobrenja Nadzornog odbora. Čak i da je Upravni odbor doneo takvu odluku, odgovorni rukovodilac bolnice bi morao da zabrani njeno sprovođenje, čak i po cenu da bude smenjen. Ukoliko nema lekara koji bi radio na tom aparatu – pa pošaljite ga na specijalizaciju, omogućite narodu u Palanci da može ovde da obavi pregled, a ne da putuje u Beograd. Podsećam da je na našoj teritoriji sve više obolelih od raka pluća, a v.d. direktora Bolnice aparat za dijagnostiku ove bolesti poklanja Beogradu.
Palanačke: Priča se i da su ukinute i mnoge laboratorijske usluge?
Prof. dr Vojnović: Ja nisam stručnjak u toj oblasti, ali na osnovu onoga što pričaju lekari Bolnice, laboratorija radi smanjenim kapacitetom (mislim da se ne rade tumor markeri). Ako neko leži u Bolnici, tada još može da se nada da će neke analize biti obavljene….
Palanačke: A građani koji nisu ležeći pacijenti moraju u privatne biohemijske laboratorije?
Prof. dr Vojnović: Upravo tako. Dobio sam informaciju iz Fonda da ima mnogo pritužbi, što je još jedan od razloga zbog koga smo mi reagovali.
Palanačke: Svojevrsnu buru u javnosti izazvalo je i pitanje koliko Bolnicu košta angažovanje savetnika direktora, koji dolazi iz Beograda.
Prof. dr Vojnović: Mislim da je to bio osnovni kamen spoticanja. Bolnici ovaj savetnik ne treba. Prvo, u zdravstvenom sistemu ne postoji kategorija savetnika direktora Bolnice. Tako ovaj čovek nije ni mogao da bude angažovan. Nikako. To je nezakonito. A čak i da je direktor imao pravo da ga angažuje, morao je da to uradi poštujući odredbe Zakona o javnim nabavkama. Sve što košta preko 400.000 dinara na godišnjem nivou (a što se procenjuje u slučaju svake potrebe za javnom nabavkom), podleže Zakonu o javnim nabavkama, i zahteva određeni postupak. Međutim, to nije urađeno, a to je po mom mišljenju – krivično delo. Taj čovek, savetnik, dobija, na osnovu ugovora o delu, 73.000 dinara naknadu u neto iznosu, a njemu se plaća i put i to sopstvenim privatnim automobilom, što je takođe protivpravno. Za jedan mesec, za koji sam uspeo da saznam o kom je iznosu reč (pošto nam v.d. direktora ne dozvoljava uvid u finansijsku dokumentaciju) – to je bilo oko 110.000 dinara. Primera radi mesečna karta „Laste“ na relaciji do Beograda i natrag košta oko 14.700 dinara. Uzmite sad onu prvu cifru, i to unazad, za pet meseci – to je oko pola miliona dinara, samo za put. Toliko ne vredi ni ceo automobil savetnika. I sad, kada sve saberete, platu, put, doprinose – to bi za godinu dana bilo između dva i po i tri miliona dinara, a postupak javne nabavke – usluga savetnika – nije sproveden. Ako postupak javne nabavke nije sproveden, ugovor Bolnice sa savetnikom je ništav po samom zakonu. Kako onda v.d. direktora Bolnice i dalje isplaćuje savetnika, ako je njegov ugovor ništav. A što se tiče stručnosti gospodina savetnika, mi ni dan danas nemamo njegov CV, niti smo videli njegovu diplomu. Ne znamo šta je taj čovek po struci. On je savetnik za pravna i ekonomska pitanja. Niko ne može da bude istovremeno dobar stručnjak za dve potpuno različite oblasti. Najgore od svega je to što smo mi, kao Nadzorni odbor, od v.d. direktora u više navrata tražili da nam dostavi precizne podatke o tome kakvi su troškovi angažovanja pomenutog lica, a direktor nam je odgovorio da je to u njegovoj nadležnosti i da mi nemamo prava da se mešamo. Čak nam je pritom i pretio krivičnom prijavom, o čemu postoji pisani dokaz. Ako Nadzorni odbor nema pravo da kontroliše direktora, da kontroliše isplate sa računa i celokupno finansijsko poslovanje Bolnice onda ne znam ko ima. I to nije sve. Došli smo u situaciju da je v.d. direktora otkazao ugovor o radu mr Draganu Iliću – Malagi. Odgovorno tvrdim da je on jedan od naboljih pravnika u ovom delu Srbije, jedini magistar pravnih nauka u našem gradu! To je čovek koji je godinama radio u Bolnici i izuzetan je stručnjak i još bolji čovek. Naravno, mr Ilić će na sudu da dobije spor sa Bolnicom, i tako će to Bolnica opet debelo da plati novcem koji bi bilo primerenije trošiti na poboljšanje zdravstvenih usluga. I sada, možete misliti – imate čoveka takvog formata, takvog stručnjaka, koji je kao pomoćnik direktora za pravna pitanja, budući da je položio i pravosudni ispit, mogao da zastupa Bolnicu pred sudovima, uz to imate i pomoćnika za finansijsko-ekonomska pitanja – a vama treba neki savetnik. Znači 200-300 hiljada dinara mesečno treba da se izvuče iz Bolnice, i da se baci na nekog savetnika, umesto da se potroši na pacijente. Priča se o štednji, a ovamo se rasipa, nemilice. Ni tu nije kraj. Priča se da je gospodin savetnik stalno zaposlen u Beogradu. Ako je to tačno, kako onda može da dvadeset i više dana bude ovde, a za toliko mu se plaćaju putni troškovi? Da li je savetnik zaposlen i to je velika nepoznanica, sve u vezi ovog čoveka je obavijeno velom tajne.
V.