Farma
Nekome, očigledno, odgovara da od Srbije napravi – Farmu.
Ne mislim, naravno, na poljoprivredno imanje u kome se radi i proizvodi, nego na onaj vašar užasa, prostote i kiča koji nam svakodnevno, preko svoje medijske sprave za mučenje, plasira „ubica“ kulture i pravih životnih vrednosti, Željko Mitrović.
Ali, ništa se ne događa slučajno.
Ova država je već dugo na dnu u ekonomskom, kulturnom, kvalitativnom, rekao bih, životnom smislu.
Ukoliko držite do sebe, ovde sigurno ne biste, po sopstvenom izboru, odlučili da živite.
Sve više i sam razmišljam o odlasku. Mislim da bi vredelo bar pokušati. Iz iskustva znam da to nije nimalo jednostavno. Sticaj okolnosti je da imam iskustvo – bekstva. Odlazio sam već jednom, i živeo u Evropi godinu dana, u vreme – onog – tiranina, kada su širom Srbije vladali najgori.
Bilo je to u prvoj polovini devedesetih godina prošlog stoleća.
U međuvremenu, pokušaj da postanemo normalna država – nije uspeo, i na vlast su ponovo došli poznati likovi iz prošlosti.
Kako tek sada tragikomično zvuči slogan: „sve je isto samo njega nema“.
Elem, načinom na koji vlada, aktuelna politička elita radi pravu stvar – za sebe.
Do savršenstva je dovedena manipulacija širokim narodnim masama, širenjem nepostojećeg optimizma, i ponavljanjem hvalospeva o sopstvenim uspesima koje samo oni „vide“. Očajni ljudi više veruju lažnoj nadi kojom ih „zasipa“ vlast, nego sopstvenom životnom standardu.
Kada tome dodamo esenciju aktuelne politike, pod nazivom „držite lopova“ ili „uspeli smo kao niko do sada…“, zaslepljenost postaje potpuna.
Ovoj vlasti i ne treba, takozvani, pametni deo populacije, mada bi potajno voleli tu podršku.
Trebaju im glasovi nepismenih i polupismenih, kojih je u Srbiji oko 2,5 miliona, a kada tome dodamo bar milion za vlast interesno vezanih građana, sasvim je dovoljno za apsolutnu većinu. Realno, u srpskom slučaju, provuče se tu i neki procenat onih koji glasaju „iz inata“.
Mi, zapravo, živimo u paralelnim svetovima, u dve Srbije? U jednoj, koja je imaginarna, i postoji samo u režimskim saopštenjima i izjavama i drugoj, realnoj, u kojoj dominira siromaštvo, blago prikrivena diktatura i povlačenje „u ilegalu“ ili odliv pameti u zdravije sredine.
U Srbiji koju nam svakodnevno prikazuju Pink, Informer, Večernje novosti, Studio B, Kopernikus, i povremeno RTS, B92, Blic…, vlast ostvaruje fantastične rezultate, kao niko i nikada pre, a za sve ono što ne valja krivi su prethodnici.
Jasno je vidljiva diktatura jednog, za taj posao odlično pripremljenog čoveka, okruženog armijom ljudi sumnjivih mogućnosti. Ne naslućuje se nada u bolju budućnost ili bar nagoveštaj poštenijeg odnosa političke elite prema građanima.
Braća, sinovi, kumovi i hiljade njihovih piona zaseli su na leđa srpske inteligencije, bez čijeg se liderstva, ili bar savetodavnog uticaja, nikada nećemo izvući iz ove močvare u koju smo zalutali.
U prilog tome samo jedan primer: nedavno, kada je predsednik Srpske akademije nauka i umetnosti rekao istinu o Kosovu i Metohiji, bio je javno „streljan“, i to je, zapravo, pravilo ponašanja dobrog dela aktuelne političke elite.
Afirmacija stava da je primerenija „slatka laž“ od surove stvarnosti postala je armatura ovog režima.
Ponekad mi je žao što nisam dovoljno „mudar“ da na to pristanem.
“ U Srbiji je davno zamrla osobina čestitosti,ljudskosti,poštenja,dostojanstva,ponosa… Danas je sve izvitopereno,iskrivljeno i pod silom tereta narastajuće bede,gladi i nasušnog hleba povijeno i poslušno.Danas se u Srbiji kupuju glasovi praškom,stočnom hranom…Jedan od takvih primera smo mogli da vidimo u Velikoj Plani sa SNS čaušima, vazalima i člankoliscima velikoga vođe Kim Džon Vučka u svom demokratskom piru.Licemerije i mediski spin po režimskim medijima stvaraju imaginarnu sliku procvata Srbije,upošljavanja,stabilnosti,demokratije ali suština i stvarni život totalno drugojačiji.Nije potrebno pisati o tome,dovoljno je izaći na ulicu, prošetati, biti među običnim smrtnicima,mučenicima pa će te videti ubledela lica i glad koja je uokvirena strahom od režima,torture i crnih džipova.Dolaze izbori,batinaši i zadojeni sektaši likom i delom Kim Džon Vučka se pripremaju za vašarske igrarije.Srećom u Srbiji ima još hrabrih,radnih,običnih,malih ljudi koji su sluge i paževi samo gospoda Boga i svoga naroda,kome nije kičma pogrbljena i koji se represije aparata i batinaša ne boje.Mi znamo šta nam je činiti a zlo će se samo ubiti voljom naroda kome je dosta laži,obmana i spina jalove Vlade Srbije o lepom životu i procvatu.Živela Srbija,živeo moj mili narod “
Selišnik Ivan