Vekovnik palanačkog Pozorišta: RATNE GODINE I OBNOVA POZORIŠNOG AMATERIZMA (2)
“Pozorište je blago čovečanstva i njegovu istoriju žele i traže svi kulturni narodi. Pozorište je istorija čoveka.
„Medio in vita in theatro sumus.“
**
Nastavak pozorišnih događanja koja sve više pridobijaju publiku ali i nove članove – glumce je sa jednočinkama „Muva“ , „Kijavica“ i „Sreća“ na sceni u „Centralu“ osmog januara 1942. godine. Inžinjer Svetozar Popović Kufer u Palanku je došao 1940. godine u fabriku A.D. „Jasenica“. Budući da je bio privržen pozorištu, a znajući mogućnosti ansambla Pozorišta crvenog krsta, iz njegovih ranijih nastupa, postavlja na scenu komad „Đido“ Veselinovića-Brzaka. Premijera se dogodila osmog februara 1942. Delimična rekonstrukcija podele urađena je na osnovu grupne fotografije ansambla „Đida“. Sa „Đidom“ Svetozar Popović Kufer najavljuje blistavu karijeru reditelja.
**
Nisu samo palanački glumci dočaravali pozorišne čarolije svojim sugrađanima. U Palanku su navraćale putujuće pozorišne trupe, kao što je gostovanje Umetničkog pozorišta Udruženja glumaca Srbije, koji su odigrali „Hasanaginicu“, „Lako je muškima“, „Zone“, „Mala“, „Dr“, „Zulejka“, „Ivkova slava“, „Hoće žene da vide Papu“, „Devojačka kletva“, „Moje žene“, „Porodica Blo“. Zadnjeg dana gostovanja odigrali su predstavu „Zulumćar“ za siromašne u opštini, a prihod predali Opštini.
**
„Dva cvancika“ Milovana Glišića odigrana su petnaestog marta 1942. godine u „Centralu“. Na osnovu fotografije i ovde je rekonstruisana podela uloga kao u slučaju „Đida“ Česta igranja predstava donela su puniju kasu Crvenog krsta tako da je on lakše ispunjavao postavljeni zadatak – pomoći siromašnim logorašima. Bezbroj paketa biće poslato ratnim zarobljenicima u Nemačku od prihoda koji je ostvarivan prodajom ulaznica.
U izboru komada vodilo se računa da se publici prikaže ono što joj je poznato pa su tako komadi Radoslava Vesnića „Putem iskušenja“ i „Običan čovek“ Branislava Nušića bili ponovo na repertoaru. Tokom 1942. godine igraju se jednočinke „Paragraf“ i „Žuća haubičar“ u sklopu šarenih programa, popularno nazvanim „Džumbusana“.
„Džumbusana“ je bio polukabaretski program koji je glumačkom ansamblu služio da ostane u kontinuitetu igre, ali i da se odmori od napornih predstava i priprema. Sledeće predstave su „Beograd nekad i sad“, „Džumbusana“ i krajem godine „Devojačka kletva“ Ljubinka Petrovića.
**
Početkom rada „Nacionalne službe za obnovu Srbije “ na regulaciji korita reke Jasenica u leto 1942. godine u Palanci dolazi do formiranja diletantske pozorišne sekcije. Novu dramsku sekciju činili su obveznici Nacionalne službe iz Beograda uz pomoć jednog dela glumaca postojećeg pozorišta. Po nalogu majora Jovičića, starešine Četvrte grupe obveznika „Nacionalne službe za obnovu Srbije “, Aleksandar Ognjanović režira delo Slavomira Nastasijevića „Nesuđeni zetovi“. Ne želeći da rizikuje sa glumcima početnicima, Ognjanović za premijeru angažuje profesinalne glumce iz Beograda za pojedine uloge. Tokom rada na predstavi pomagao mu je pisac Slavomir Nastasijević. Premijera je održana 23. avgusta 1942. godine vrlo uspešno, kako beleži list „Novo vreme“: „Kulturno-prosvetna delatnost Nacionalne službe za obnovu Srbije sve se jače manifestuje. Svuda gde rade obveznici ove službe osnovane su pozorišne, muzičke, književne i sportske sekcije. Naročitu aktivnost pokazali su obveznici u Smederevskoj Palanci. Osobito je agilna pozorišna grupa obveznika, koju sačinjavaju mladi i talentovani glumci. Oni spremaju „Nesuđene zetove“ od Slavomira Nastasijevića, u čijim je pripremama učestvovao i sam pisac koji je ovih dana boravio u Smederevskoj Palanci. Predstava se daje 23 o.m. i publika iz Palanke sa nestrpljenjem čeka da vidi rezultate napora ovih vrednih mladića. Prihod sa predstave namenjen je zarobljenicima i izbeglicama.
**
„Novo vreme“ beleži 22. avgusta 1943. gostovanje Povlašćenog pozorišta Udruženja glumaca „Šumadija“ Vlade Stragarca sa sledećim repertoarom: „Koštana“, „Zona Zamfirova“, „Valjevska podvala“, „Nesuđeni zetovi“, „Dve sirotice“, „Madam Sen-Žen“, „Dva narednika“ i „Seoski lola“.